U planini mrkoj nek mi bude hum
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg
Muku moje rake nedostupan bijeg
Visoko nek stoji, k'o oblak I tron
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon
Da ne dopre do njeg pokajnički glas
Strah obraćenika, molitve za spas
Neka šikne travom, uz trnovit grm
Besput da je do njeg, neprobojan, strm
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag
I kada se vrati, nek poravna trag
[Ivan Goran KovačIć (1913-1943)]